POBIJEDITI SEBE

2014 je godina. Godina u kojoj sam po prvi put donijela cvrstu odluku promjeniti svoj zivot iz korijena. Godina u kojoj su se dogodile nevjerovatne stvari za koje da mi je netko prije rekao nebi mu vjerovala, no o tome neki drugi put. Godina je bila ispunjena velikim osobnim borbama, velikim odlukama, pretjeranim radom (oko 75 sati TJEDNO), ogromnom nostalgijom za svojom zemljom I obitelji te na neki nacin jos uvijek prilagodavanjem na stranu zemlju.

 

Na redovitom sistematskom pregledu moja doktorica je napipala kvrzicu na mojim grudima. Sjecam se njenog pogleda. Lagano se odmaknula I rekla: “Napipala sam nekakvu netipicnu kvrzicu, mislim da je nekakav maleni tumor, morali bi to provjeriti!” Moram priznati da sam prvih par sekundi blijedo gledala u nju I nekako mi ta informacija nije dopirala do mozga. Nastavila je: Ana, ne vjerujem da je nesto ozbiljno, medicina je uznapredovala, ovakve stvari vidimo svaki dan, samo mi nije jasno kako se to dogodi kod ovako mladih cura? Sljedecih nekoliko minuta je doslovno pricala jedno te isto, a ja ju nisam mogla pratiti. Tumor? Kvrzica? U meni nesto? Molim? MOLIM? MOOOOOLLLLIMMMM?

 

Ne postoji rijec kojom bi mogla opisati kako sam se u tim trenutcima osjecala I ne zelim da itko ikada to I sazna no nesto najslicnije je vjerujem onome kao DA TE GROM POGODI, kad da te nesto sutnulo iz korijena tvog bica. Cak tad nisam ni osjetila strah nego samo osjetila jedno veliko NISTA. Niti vamo, niti tamo. Jos uvijek sam sjedila I pokusavala skupiti snage da progovorim. Uplaseno sam ju upitala koji mi je sljedeci korak? Tad mi je dala hrpu papira sa uputnicama za razne specijaliste, vadenja krvi, ultrazvuk I biopsiju te rekla da se vidimo kad budem znala rezultate. Vec ujutro sam imala prvi ultrazvuk jer u Australiji zene mlade od 40 godina ne salju na mamografiju. Tad mi je potvrdeno da imam tumor. Gledala sam ga na tom velikom ekranu I mislila si DOVRAGA, KAKO SE SAMO OVO STVORILO U MENI? Cekale su me pretrage krvi I biopsija kako bi se ustanovilo dali je benigni ili maligni. Cak sam danas I zacudena koliko sam se dobro nosila s cijelom situacijom ali na neki nacin, koliko god to zvucalo cudno covjek tih prvih dana nije ni svjestan sto se oko njega desava ili je to bilo samo u mom slucaju. Nisam plakala, zaista nisam suze pustila, ono sto sam osjecala bio je jedan tupi osjecaj, ne mogu to cak ni nazvat boli, nesto tmurno, neka izbezumljenost, neki miks svega I svacega, neko tesko nezadovoljstvo I pitanje ZASTO? Ono kad me stvarnost zaista “udarila” je bilo nakon sto sam obavila zadnje pretrage I morala cekati par dana kako bi saznala koji tumor ustvari imam. Setajuci od klinike do stana sam osjetila takav nemir i nisam mogla docekati da dodem u stan I isplacem sav onaj potisnuti strah koji sam gajila u sebi jer vise nisam mogla biti jaka.

 

Zaista nisam netko tko drami javno ili se fokusira na problem no tih dva, tri dana cekanja rezultata su bili najgori I najduzi dani u mom zivotu. Isplakala sam dusu, cijelo tijelo mi se treslo od straha, samo sam mislila na svoje voljene, na sto ako je to to, sto ako umrem, kako ce oni bez mene, kako cu im uopce reci da mi se sve ovo dogada.

 

Istinski nisam imala snage nista reci mojim roditeljima prvih mjesec dana dok se nisam sabrala I vidjela kojim putem cu ici. Bilo mi je uzasno, apsolutno psihicko rastrojstvo, daleko od svih I svega s takvim napadajima panike I straha tijekm kojih iskreno nisam mogla pravilno disati ni misliti. Jednostavno sam zeljela da me nema, da me zemlja proguta, da ne moram prolaziti niti ja niti moji voljeni ono sto prolazim, Na dan kad su dosli moji rezultati sam ustala liceci na sve osim na zivog covjeka, umila se I rekla sama sebi DA SAM SPREMNA NA SVE STO MI ZIVOT DONESE.

 

Bio je benigni. Zvuci ludo ali bila sam sretna, mogao je biti I maligni. Moj hod kuci je bio hod ponosnog ratnika koji je upravo dobio veliku bitku. Osjetila sam naglu zelju za zivotom I rekla sam si da cu uciniti sve sto je potrebno kako bi se potpuno izlijecila. Onaj unutrasnji borac koji sam uvijek I bila se javio I glasno se protivio svim mojim strahovima. Uporno mi je bila predlagana operacija, cak sam osjetila da su ju I forsirali te tablete no moja cvrsta odluka je bila da svemu tome kazem NE. Nakon pocetnog soka I mene I mojih najblizih moja odluka da ne idem na operaciju ih je takoder potresla jer su bili suvise uplaseni za ono sto bi se moglo dogoditi. Moja baka I njezine 2 sestre su umrle od raka dojke te je ta spoznaja bila dodatni stress za moju obitelj. Postoji mnogo ljudi koji su se uspjesno izlijecili medicinskim putem I zaista nemam NISTA protiv toga ali ja jednostavno nisam osjetila da je to put kojim trebam ici. Nije mi trebalo dugo da se saberem I postanem ono tko sam danas. Ima tih trenutaka u zivotu u kojima odrastete u treptaju oka. Postala sam pravi istrazivac. Citala sam brojne motivacijske knjige na temu poboljsanja kvalitete svog zivota, kao I knjige ljudi koji su prosli slicna iskustva, slusala sam mudrije od sebe, fokusirala sam se iskljucivo na pozitivan ishod I na to da mi je ova borba dana kako bi jednog dana ja mogla sluziti kao primjer nekoga tko je tu bitku I dobio.

 

Jedne od najbitnijih knjiga koje sam ikada u zivotu procitala I zaista prakticirala savjete koje su predlagale su knjiga veoma poznate ali rijetko spominjane Marije Treben – Zdravlje iz Bozje apoteke koja je izlijecila mnoge zlocudne bolesti raznim biljem, Nele Srsen – Rak na dusi, nase uspjesne lijecnice u Italiji koja je I sama bila na granici smrti te govori o tome koliko je bitno zavoljeti svoj zivot, Ane Bucevic – U vortex-u ostvarenih zelja te brojne druge. Jedno od mojih najzanimljivijih otkrica na koje sam pomalo I ljuta jer nitko nigdje ne spominje je otkrice uzroka raka njemackog znanstvenika Otta Heinricha Warburg-a 1923. za koje je dobio I NOBELOVU nagradu 1931. Prema njegovim dugogodisnjim istrazivanjima o ljudskim stanicama je dokazao kako je glavni uzrok raka nezdrava prehrana, no sto to znaci? To znaci da pretezno jeduci hranu koja zakiseljuje (rafinirani secer I svi njegovi derivati-najgori, meso, rafinirana sol, brasno, margarin, alcohol te duhan) I fizickom neaktivnoscu tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Nedostatak kisika u tijelu stvara kiselu sredinu odnosno tumore. Sve normalne stanice u nasem tijelu trebaju kisik, no stanice tumora kisik ne trebaju I u nedostatku istoga samo rastu. Danima sam citala njegova otkrica I radove I zaista u njih povjerovala. Netko je tko je sve objasnio I dokazao na toliko jednostavan nacin I napokon mi je bilo jasno ZASTO I kako sam dobila tumor. Prehrana koja nije zdrava I koja zakiseljuje nas organizam je bila moj glavni izvor hrane od koje sam se I konstantno debljala. Sve mi je to nekako imalo smisla I odlucila sam potpuno promjeniti svoj zivot I zivotne navike.

 

Dvije pune godine BEZ IZNIMKE sam jela isljucivo zdravo, makar ono sto sam ja smatrala zdravim. Svako jutro zapocnem casom tople vode u koju iscjedim limun, dodam med, kukumar I cimet. Jedem jako puno svjezeg voca I sirovog povrca, cesnjaka, dumbira, rize, morske hrane, oko 2x tjedno piletinu I veoma rijetko malo crvenog mesa. Od cajeva preferiram koprivin jer je kopriva najbolja za ciscenje nase krvi te pijem “Svedsku grancicu” – mjesavinu aromaticnih ljekovitih bilja koju je u 18.stoljecu sastavio poznati svedski lijecnik dr. Klaus Samst koju je iz zaborava izvukla prije spominjana Marija Treben (Zdravlje iz Bozje apoteke) te ju ucinila svjetski poznatom. Prema istrazivanjima nas organizam treba hranu koja ga obogacuje kisikom I ne dopusta stanicama tumora da nastanu, a to je svo sirovo povrce (neko je kiselo po okusu ali se u tijelu ne mijenja), voce, bademi – jedni od najalkalnijih, med (prirodni secer), voda I vjezbanje (izbacivanje toksina iz organizma).

 

Bila sam veoma stroga I uporna sa svojom prehranom. Istinski sam pocela voljeti I cijeniti zivot I sve ono sto mi je dano. Bilo je I teskih dana kad nisam bila sigurna kud ce me sve ovo odvesti, bilo je I nekakvih pokusaja straha da me obuzme no nisam se dala. Znala bi zastati na trenutak kako bi uzela predah od svega al nikad nisam odustala I nikada necu. Moja krvna slika je postala CUDOM bolja no za mene je to bilo sve samo ne cudo jer sam dobro znala koliko sam vremena ulozila u to kako bi promjenila SVAKU nezdravu naviku u svom zivotu. Nikada se nisam zalila niti je to itko oko mene spominjao jer ono cemu dajes paznju to raste. Cijelo vrijeme sam radila, ostvarivala velike uspjehe sa svojim nekadasnjim restoranom , citala, slusala uspjesne ljude, bodrila se na razne nacine, odrzavala svoj pozitivan stav kako god sam znala I umila I izgradila se u ovo sto sam danas.

 

Da, naravno da sam imala “teskih” trenutaka ali sam psihicki ojacala I nisam dala ruznim mislila da me opsjedaju. Velike napore sam ulozila u to da se strogo fokusiram na samo pozitivne stvari jer sam imala I jos uvijek imam toliko snova I planova koje zelim realizirati. Sto danas kao netko tko je prije 2 tjedna saznao da je napokon SVE IZA MENE I DA SAM POBIJEDILA u ovoj borbi misli o tome?

 

Zvuci ludo ali danas sam netko tko je istinski I duboko zahvalan na ovom iskustvu. Apsolutno sam promjenila svoj nacin prehrane mada samo nekada pojedem nesto sto “nebi trebala” ali danas jako dobro znam kontrolirati samu sebe. Nikada kao do sada nisam bila zaljubljena u svoj zivot I zivot opcenitio. Nisam zivjela u trenutku I bila sam nezadovoljna radi mnogih gluposti, zamarala se tudim misljenjima, radila sve kako bi druge cinila sretnima osim sebe. Sad se budim sretna, istinski sretna. I onaj zrak vani kada udisem osjecam kako mi prolazi kroz tijelo. Veselim se svakom novom danu, svima koje volim najvise na svijetu to jasno I dajem do znanja. Znam da nitko nije vjecan ali jedna od bitnijih lekcija je naucena I ja sam duboko zahvalna na njoj. Cijenite svaki trenutak jer svaki je zaista I poseban. Nisam vidjela zivot ovako kako ga vidim sada i apsolutno razumiem zasto mi je ova borba bila poslana. Sve ovo je samo moje osobno misljenje I iskustvo, apsolutno nemam nista protiv bilo kojeg nacina izlijecenja jer svatko radi onako kako misli da je najbolje za njega.

 

Moj jedini cilj je potaknuti sve djevojke i zene na redoviti godisnji pregled i dati im do znanja DA NISU SAME <3

Ana

Follow:
Share:

Leave a Reply